Istraživanja pokazuju da ovakvo odgađanje nije pitanje lijenosti ili slabog karaktera. U stručnoj literaturi ono se opisuje pojmom prokrastinacije — svjesnog odgađanja namjeravanih aktivnosti, iako znamo da to dugoročno nije dobro za nas. Važno je razumjeti da je prokrastinacija prije svega povezana s emocionalnom regulacijom, a ne nužno s nedostatkom znanja ili volje. Kada kažemo „od sutra“, mi zapravo privremeno smanjujemo nelagodu koju osjećamo u sadašnjem trenutku. Odgađanje donosi kratkoročno olakšanje, jer se ne moramo odmah suočiti s naporom, nesigurnošću ili mogućnošću neuspjeha.
Jedan od ključnih razloga odgađanja je strah od neuspjeha.
Ako ne krenemo, ne možemo pogriješiti. Ne možemo potvrditi vlastite sumnje o sebi. Tako „sutra“ postaje zaštitni mehanizam, mjesto gdje još uvijek vjerujemo da možemo, ali se ne izlažemo riziku da vidimo što će se stvarno dogoditi.
Psihologija promjene ponašanja također naglašava ulogu identiteta.
Naše navike snažno su povezane s načinom na koji doživljavamo sebe. Ako godinama imamo sliku o sebi kao osobi koja „nije disciplinirana“, „nije sportski tip“ ili „uvijek odustaje“, svaki pokušaj promjene doživljava se kao prijetnja toj slici. U tom slučaju otpor ne dolazi zato što ne želimo promjenu, nego zato što ona zahtijeva redefiniranje vlastitog identiteta.
Često prisutan faktor je i perfekcionizam.
Mnoge žene ne odgađaju zato što ne žele promjenu, nego zato što žele da ona započne „kako treba“. Čeka se idealan trenutak — više vremena, više energije, manje obaveza, bolji plan. Takav pristup često vodi paralizi, jer savršeni uvjeti rijetko postoje.
Još jedna raširena zabluda je uvjerenje da motivacija mora prethoditi akciji.
Proces je najčešće obrnut: tek nakon što napravimo prvi korak, počinjemo osjećati veću motivaciju, samopouzdanje i osjećaj kontrole. Drugim riječima, motivacija se gradi kroz djelovanje, a ne čekanjem.
Teorije promjene ponašanja jasno razlikuju fazu razmišljanja o promjeni od faze stvarne akcije. Mnoge osobe ostaju dugo u prvoj fazi — planiraju, razmišljaju, analiziraju — ali ne prelaze prag djelovanja. Upravo tu se najčešće pojavljuje „od sutra“. Ono što povećava vjerojatnost uspjeha su mali, konkretni i izvedivi koraci u sadašnjosti. Kada je prvi korak dovoljno malen da ne izaziva snažan otpor, smanjuje se potreba za odgađanjem. Važno je naglasiti da spremnost nije preduvjet promjene. Ona se razvija kroz iskustvo malih uspjeha. Čekanje da nestane strah, nesigurnost ili sumnja u sebe najčešće znači da ćemo čekati dugo.
„Sutra“ zato nije problem vremena.
„Sutra“ je strategija izbjegavanja nelagode u sadašnjem trenutku.
Stvarna promjena započinje onda kada prihvatimo da nelagoda može postojati i da unatoč njoj možemo napraviti prvi mali korak danas. Ne savršeno. Ne idealno. Nego dovoljno dobro da proces krene.
