Jedan od primarnih razloga zašto se odlučimo trenirati jest izgled i ugodnost u vlastitom tijelu koja dođe i kao fizički osjećaj pri čemu je pokretnost, energičnost i općenito osjećaj lakoće i istovremeno snage, prisutan tijekom cijelog dana. Naravno takvi osjećaju imaju pozitivan efekt i na psihološko stanje. Osoba je nerijetko sretnija, više samopouzdana jer naravno drugi primjene promjene na tijelu, no ono gdje dolazi pogreška jeste da mislimo da su rezultati ono što je za pohvalu. Rad i disciplina su ti koji su zaslužni za rezultate koji su došli, odnosno naše vrijeme koje smo uložili da bi nešto postigli.
Mnogo ljudi zanemaruje vrijednost discipline i rada koji se mora obaviti da bi se nešto ostvarilo. Ideja da je potrebna neka stalna motivacija i da uvijek se trebamo ugodno osjećati trenirajući je zabluda koja dovodi do odustajanja. Motivacija je često bazirana na osjećajima i davati sebi vjetar u leđa osjećajima može biti korisno, ali nikada primarni razlog.
Možemo uzeti za primjer ljude koji tijekom nekog natjecanja se intenzivno naljute i u tom trenutku su jako motivirani učiniti ono što su naumili i imaju dodatnu snagu, no ta ljutnja brzo iščezne. Ta energija koja je došla na kratko ima eksplozivnu notu što samim tim govori i o tome da je kratkotrajno. Osjećaju su tu da nam nadopunjuju snagu, a ne da su nam osnova snage i volje. Da bi postigli nešto moramo napraviti pravi posao, u prijevodu biti disciplinirani.
Mi možemo dati određeni smisao nečemu i da tim smislom se vodimo kako bismo imali veću motivaciju, no to ne znači da ćemo se uvijek ugodno osjećati kada trebamo napraviti trening ili bilo koji drugi posao.
Gledati u terminima krajnosti nikad nije i neće biti funkcionalno niti korisno. Ako preskočimo trening jer se ne osjećamo dobro okačiti ćemo sebi osudu da nismo dovoljno motivirani i disciplinirani, no ako je pitanje posla, rijetko koja će se naći osoba da neće otići na posao iako taj dan nema nimalo motivacije da radi. Svejedno će taj posao odraditi zato što zna ako će ići samo onda kada joj se ide, neće dobiti ni plaću koja je ugovorom propisana. U tom kontekstu je osoba disciplinirana jer svaki dan dođe na radno mjesto kada je dogovoreno i obavi posao koji se od osobe traži.
U kontekstu treninga možemo razmišljati u smjeru i što gubimo ako odustanemo, a ne samo onoga što dobivamo ako treniramo. Napraviti ugovor sa sobom koji može biti isti kao poslovni. Napisati uvjete za obavljanje treninga, vrijeme kada će se obavljati, koliko puta u tjednu, kakav je potreban prostor i rekviziti koji će se koristiti. Što očekivati zauzvrat u smislu rezultati i kada očekivati. Koliki je probni rad. Što kada se pogriješi, tko će nas upozoriti da posao ne obavljamo dovoljno kvalitetno. Koje će biti stimulacije kada odradimo više posla od onog što je traženo. Što onda kada uradimo sve savršeno, koja je nagrada onda.
Sve ove stvari nam mogu biti poticaj, da kroz drugačiji kontekst u kojem smo disciplinirani, ostvarimo ono što želimo neovisno o tome je li nam se to tada radi ili ne.
Dosljednost, upornost, odnosno disciplina je ključ svakog uspjeha jer kada smo disciplinirani vrijeme radi za nas, a ne protiv nas!
